2Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora

3koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele,

4da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.

5Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: Tko će nas vidjeti?

6Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki.

7No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.

8Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide:

9svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini.

10Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti.