2Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

3Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

4Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

5Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.

6Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.

7Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.

8Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.

9Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama

10zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

11Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.

12A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

13Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!

14Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

15Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

16kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

17kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

18Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.

19Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda

20da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,

21da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

22kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.

23Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.

24Rekoh: Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

25U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

26Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

27ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

28Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.