<< Psalm 102 >>
Psalm 102 Croatian Bible | |
1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva (1a) Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
2 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
3 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
4 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
5 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
6 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
7 Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
8 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
9 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
10 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
11 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
12 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
13 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
14 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
15 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
16 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
17 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
18 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
19 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
20 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
21 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
22 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
23 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
24 Rekoh: Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
25 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
26 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
27 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
28 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.
