<< Evanðelje po Marku 6 >>
Mark 6 Croatian Bible | |
1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.
2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?
3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega.
4 A Isus im govoraše: Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.
5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.
6 I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.
7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.
8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
10 I govoraše im: Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.
12 Otišavši, propovijedali su obraćenje,
13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.
15 A drugi govorahu: Ilija je! Treći opet: Prorok, kao jedan od proroka.
16 Herod pak na to govoraše: Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.
17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
18 Budući da je Ivan govorio Herodu: Ne smiješ imati žene brata svojega!,
19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.
22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!
23 I zakle joj se: Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.
24 Ona iziđe pa će svojoj materi: Što da zaištem? A ona će: Glavu Ivana Krstitelja!
25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!
26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.
31 I reče im: Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo. Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.
33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: Pust je ovo kraj i već je kasno.
36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.
37 No on im odgovori: Podajte im vi jesti. Kažu mu: Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?
38 A on će im: Koliko kruhova imate? Idite i vidite! Pošto izvidješe, kažu: Pet, i dvije ribe.
39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
42 I jeli su svi i nasitili se.
43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
44 A jelo je pet tisuća muškaraca.
45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.
48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.
49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.
50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!
51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
53 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.
54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju
55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.
56 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
