<< Evanðelje po Luki 5 >>
Luke 5 Croatian Bible | |
1 Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera.
2 Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže.
3 Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
4 Kada dovrši pouku, reče Šimunu: Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.
5 Odgovori Šimun: Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.
6 Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale.
7 Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
8 Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!
9 Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime,
10 a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!
11 Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
12 I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.
13 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: Hoću, očisti se! I odmah nesta gube s njega.
14 I zapovjedi mu: Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.
15 Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti.
16 A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.
17 I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
18 I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj.
19 Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.
20 Vidjevši njihovu vjeru reče on: Čovječe, otpušteni su ti grijesi!
21 Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?
22 Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: Što mudrujete u sebi?
23 Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?'
24 Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe! I reče uzetomu: Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!
25 I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.
26 A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: Danas vidjesmo nešto neviđeno!
27 Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: Pođi za mnom!
28 On sve ostavi, usta i pođe za njim.
29 I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih.
30 Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?
31 Isus im odgovori: Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
32 Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.
33 A oni mu rekoše: Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.
34 Reče im Isus: Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima.
35 Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!
36 A kazivao im je i prispodobu: Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.
37 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti.
38 Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!
39 I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'
