<< Evanðelje po Ivanu 4 >>
John 4 Croatian Bible | |
1 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan -
2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici -
3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.
4 Morao je proći kroza Samariju.
5 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.
6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
7 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: Daj mi piti!
8 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.
9 Kaže mu na to Samarijanka: Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke? Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
10 Isus joj odgovori: Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.
11 Odvrati mu žena: Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?
12 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?
13 Odgovori joj Isus: Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti.
14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.
15 Kaže mu žena: Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.
16 Nato joj on reče: Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.
17 Odgovori mu žena: Nemam muža. Kaže joj Isus: Dobro si rekla: 'Nemam muža!'
18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.
19 Kaže mu žena: Gospodine, vidim da si prorok.
20 Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.
21 A Isus joj reče: Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
22 Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.
23 Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.
25 Kaže mu žena: Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.
26 Kaže joj Isus: Ja sam, ja koji s tobom govorim!
27 Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: Što tražiš? ili: Što razgovaraš s njom?
28 Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:
29 Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?
30 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.
31 Učenici ga dotle nudili: Učitelju, jedi!
32 A on im reče: Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.
33 Učenici se nato zapitkivahu: Da mu nije tko donio jesti?
34 Kaže im Isus: Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.
35 Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu.
36 Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju.
37 Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.'
38 Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.
39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: Kazao mi je sve što sam počinila.
40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.
41 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi
42 pa govorahu ženi: Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.
43 Nakon dva dana ode odande u Galileju.
44 Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.
45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
46 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.
47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro.
48 Nato mu Isus reče: Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!
49 Kaže mu kraljevski službenik: Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.
50 Kaže mu Isus: Idi, sin tvoj živi! Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.
51 Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi.
52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.
53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: Sin tvoj živi. I povjerova on i sav dom njegov.
54 Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.
