1 Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? 2Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. 3Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. 4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. 5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? 6A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. 7Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! 8Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! 9Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! 10Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!

11Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona. 12Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?

13De sada, vi što govorite: Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi, 14a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! 15Umjesto da govorite: Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono, 16vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. 17Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je.