Ezekiel 8
Croatian Bible
1 Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. 2Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. 3Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. 4I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini.

5I reče mi: Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru! I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. 6I reče mi: Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!

7I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. 8I reče mi: Sine čovječji, probij taj zid! Probih zid, a ono - ulaz! 9I reče mi: Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine! 10Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. 11A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. 12I reče mi: Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju! 13I reče mi još: A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!

14I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza. 15I reče mi: Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih!

16I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu. 17I reče mi: Vidiš li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje čine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu? 18Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti.



Croatian Bible -- BIBLIJA Prijevod KS Stari i Novi Zavjet -- Copyright by Kršæanska sadašnjost, Zagreb 1988. -- Zahvaljujemo Kršæanskoj sadašnjosti što nam je ustupila svoj tekst.

Bible Hub

Ezekiel 7
Top of Page
Top of Page