2Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: Jahve Gospode, oprosti, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?

3I Jahve se stoga pokaja: Neće biti, reče Jahve.

4Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i uprav poče gutati polje.

5A ja ću: Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?

6I Jahve se stog pokaja: Ni ovoga neće biti, reče Jahve Gospod.

7Evo što mi Jahve Gospod pokaza: gle, čovjek stoji na zidu, u ruci mu visak.

8Što vidiš, Amose? - upita me Jahve. Visak, rekoh. Tada Gospod reče: Evo, izmjerit ću viskom svoj narod izraelski; neću ga više štedjeti.

9Razorit će se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s mačem ću ustati na kuću Jeroboamovu.

10Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. 11Jer ovako on govori: 'Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.' 12Amasja reče Amosu: Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! 13Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.

14Nisam bio prorok ni proročki sin - odgovori Amos Amasji - bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: 15ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: 'Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.' 16Sada čuj riječ Jahvinu. Ti veliš: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne proriči protiv doma Izakova.' 17Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja će žena bludničit' po gradu, sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti, tvoja će se zemlja užetom razdijeliti, a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu, i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.'